Život će proći, ali naše reči nikad
U ovom životu, koji brzo prolazi a nekad i stoji nepomično, želim mnogo da živim. Da, da živim a ne da gledam kako ovaj tračak mladih godina prolazi pored mene. A nekad nemam dovoljno hrabrosti za život. Nekada ne smem da preuzmem odgovornost za svoje postupke pa ostajem pasivna, jer smatram da je bolje tako. Ne napuštam svoju zonu komfora, a drugima govorima kako to moraju da čine.
Mnogi mi kažu da sam im motivacija, da sam legendarna i da me obožavaju. Kažu da sam postigla velike rezultate, i da su ponosni na mene. A zašto onda ja sama nisam ponosna na sebe? Valjda postoji to nešto u nama ljudima, prokleto, što nas tera da stalno napredujemo a ne radujemo se trenutnim malim uspesima, i onda nas isto to, malo zlo prokletstva, poklopi na kraju života, i žalimo za trenucima radosti koje smo mogli imati ali smo ih izbegli. Bili smo uplašeni.
Da li ću žaliti za nečim?
Za milion neizgovorenih reči, za hiljadama propuštenih zagrljaja, za stotinama izgubljenih trenutaka mira, za desetinama poljubaca i dodira, za nekoliko dragih ljudi kojima nisam uspela posvetiti dovoljno pažnje, za jednom osobom na koju nisam bila ponosna kad sam trebala, na sebe.
Zato, želim promeniti svet, svoj svet, dok još mogu. Dok još u meni tinja ova mladost dvadeset i neke. Želim biti svesna i ovog trenutka, i onog posle ovog, i onog sutra. Želim da se smejem, i volim, i da želim.
Уместо коментара:
https://pletenijesloves.wordpress.com/2015/12/18/in-discretio/
Поздрав!
Аутор prepoznavanje — 14 ÐÐ 2016, 15:46
Pogodila si u centar! Izgleda da dosta nas pati od iste boljke, sto smo uspesniji, sto nam je zivot objektivno kvalitetniji, to manje umemo to da cenimo i u tome da uzivamo. Treba zastati ponekad i cestitati sebi, ali jos cesce treba iskoristiti priliku za stisak ruke, zagrljaj ili poljubac, to je ono sto se racuna kada dodje kraj.
Аутор jedanjedini — 14 ÐÐ 2016, 23:54
Idi napred, a uvek budi ponosna na sve što si pošteno postigla! I na smau sebe. Ceni druge, ali ceni prvo sebe.
Аутор sanjarenja56 — 15 ÐÐ 2016, 08:38
Da, na kraju svi cenimo iste stvari imali milion u banci, ili dinar u džepu. Trudim se, ispraviti glupi poredak. Trudim se da volim, da šaljem ljubav svim ljudima, i onim dobrim i onim nesrećnim. I mogu reći da imam neki mir, i ne brinem šta će sutra biti, samo se prepuštam. Hvala dragi ljudi. Prijatan dan vam želim. Uživajte i volite. :)
Аутор Čupkokolin — 19 ÐÐ 2016, 13:35