Things i wanted to say, but never did...
Guši me prašina, ovih starih slika.
Ovih zgužvanih papira, moga neuspelog pisanja. Guše me neizgovorene reči, onda kada sam najglasnije trebala šaputati, onda kada sam najiskrenije trebala lagati.
Jecaju u meni one suze neispalakane, a ni sada ne mogu da sklize niz obraz.
Bol mi dušu razdire. Zepa mi pluca, radvoji ih, pa ih opet vrati na mesto, privremeno, dok mi ti ne dodješ u misao. Ukradeš mi svaki san, ukradeš mi svako jutro i noć. Zadržavaš se predugo u glavi, a tu više ne sme da ti bude mesto.
Često ti otkucam poruku, ostavim je u nedovršenim i čekam dan kad ću se predomisliti i poslati je. To sanduče je dobilo novo ime, u njemu se nalazi već previše poruka, koje čekaju dan koji neće dočekati.
Stvari koje sam ti želela reći, ali nisam...i neću nikad.