Nemoj ti, na spisak ranjeniiih...
Osecaj kada ugledate neku osobu, koja vam poremeti rad srca, disanja. Osecaj koji smo zelieli da zaboravimo.
''Da li si normalna?! Preboli to!''
Cesto sebi naredim, i taman, se i ponadam da sam konacno sebe poslusala, opet se desi isto to. Kao da neko stvorenje zivi u mojoj grudnoj kosti, i svaki put je pomeri kada nam se sretnu pogledi.
Tada vreme stane, i ne cujem nista, ni drugaricu koja ide pored mene, vuce me za rukav pricajuci najnovije, socne traceve. Tada postojimo samo mi, dva osmeha, tisina i pogledi...
4 Коментари |
0 Трекбекови
"Kao da neko stvorenje zivi u mojoj grudnoj kosti, i svaki put je pomeri kada nam se sretnu pogledi."
Vrlo dobro znam taj osećaj.
Pozdrav (:
Аутор 3msc — 30 ÐÐ 2013, 16:05
"Tada vreme stane, i ne cujem nista, ni drugaricu koja ide pored mene, vuce me za rukav pricajuci najnovije, socne traceve. Tada postojimo samo mi, dva osmeha, tisina i pogledi"
a ja sam se tako pronasla ovde...
prelepo! :)
pozdrav!
Аутор sophia — 30 ÐÐ 2013, 16:13
Hvala! Pozdrav! ;))
Аутор cupkokolin — 31 ÐÐ 2013, 11:18
Vrlo lepo...kad nas obuzmu osećanja, teško je pratiti banalnu svakodnevicu.
Аутор nena58 — 31 ÐÐ 2013, 23:33